Zeljeznicka
stanica i Loziona u Bosanskom Brodu bile su sve do zavrsetka drugog svjetskog
rata najveci prometni cvor u Bosnia i Hercegovini. Tu je zavrsavala pruga uskog
kolosijeka ( 76cm), pa se sva roba morala pretovarati u vagone normalnog
kolosijeka da bi mogla nastaviti put. U oba pravca
Prvo je, jos u
jesen 1878, pocelo polaganje normalnog kolosijeka od Slavonskog do Bosanskog
Broda u duzini 3.6km, pa je za tu priliku podignut provizorni zeljezni most
preko Ade.
Promet je na
toj liniji uspostavljen 10. jula 1879. U medeuvremenu je, takoder u jesen 1878,
bila vec izgradena pruga Dervente, koja je imala svoje ishodeiste od velike
rijecne luke u Sijekovcu, buduci da je obala u Bosanskom Brodu bila zbog plicaka
nepodesna za pristajanje brodova, No, 1879. godine bila je poplavljena i luka u
Sijekovcu, pa su brodovi uplovljavljali Ukrinom sve do Otocaka, danasnjeg Novog
Sela, odakle se tek moglo produziti put zeljeznicom. U otocaku se postojale
mnoge barake az smjestaj ljudi i konja koji su sudjelovali u gradnji pruge, pa
se po tome i mjesto pozvalo Novo Selo. Graditlji pruge nisu se zaustavili u
Derventi, nego odmah pristupilo savladavanje uskopa i klizavog terena preko
Ljupljanice, da bi se tako prodrlo do doline rijeke Bosne. Tako je vec u aprilu
1879 bila sagradena pruga Zepca, a u julu iste godine i do Zenice. Ukupna duzina
tako izgradene zeljeznice iznoslila je 185.8 km.
Promet ljudi i
robe prema sarajevu naglo je rasta. Prije lokomotive bile su tipa Kraus; imale
su tender na dvije osovine, a jacinu od 20 do 60 konjskih snaga- vec prema
teretu koji su morale povuci. Prvi vagoni imali su paspon osovina 1, 05 met, a
tezina im je bila 1 tonu, s tim da se na njih mogao natovaritu tetet od 2 tone.
Najveca duzina je bila im je 2,36 metra, a najveca sirina 1.45 metara.
Vec 1880 uvode
se u promet nove Krausove lokomotive sa 150 konjskig snaga, anjima se dodaju
Klozeovi vagoni koji su mogli primitu teret od 6 tona. Paralelno s tim
ucvrscivan je i donji stroj prug. 1885 godine uvedene su prve radijalne
lokomotive sa tri zglobljene osovine i sa snagom od 200 konjskih snaga, a
pritiskom na osovinu od 6.5 tona. One su mogle prevuci preko Ljubljanice
kompoziciju sa teretom od 150 tona.
Do gradnje
uskotracne zeljeznice doslo je sasvim slucajno. Austrougarska je u ljeto 1878
bila prakticno "uhvacena na spavanje" Berlinskom kongresu dodijeljene su joj na
upravu Bosna i Herzegovina, a drzavne zeljeznice nisu bile spremne da zemlju
povezu sa ostalim Monarhijom. Tako je vojska na brzinu nasla neku rashodavanu
prugu i vozila, pa ih je dovukla u Bosanski Brod. Sa takvom prugom moglo se ,i
premostiti ilovasta brda izmedu Dervente i Kotorskog, kojim pravcem je od
davnina vodio i kolski put kojim su se graditelji pruge uveliko koristili.
Taj prvobitni
provozorij ostao je, kako iz iskutva gotovo 60 godina. On je zaduzen kao sistem
i onda kada se na vise strana, u Bosni i Hercegovini pocelo prosirivati putnu
mrezu, iako je donji stroj pruge Zenica-Sarajevo, 1882 godine bio je planiran za
prugu normalnog kolosijeka. Ekonomistima tadasnjeg vremena bio je isuvise krupan
zalogaj bilo kakva rekonstrukcija zeljeznice od uskog na narmalni kolosijek.
Mnogo je bilo i kada se moralo ucvscivati donj stoj, pa ugradivati tracnice za
nosivost od 21.8 kg po jednom metru.
U oktobru 1882.
godine stigao je prvi vlak u sarajevo, sto je za glavni grad Bosne i Hercegovine
bio veliki dobitak.
Statistika:
Broj putnika
1886: 341, 749
Broj putnika
1900: 460, 862
Broj putnika
1905: 632,627
Kod putnickih
kola bile su cetiri klase. Prvom klasom jedva se ko vozio, bila je preskupa jer
je iznosila 8 helera po jednom kilometru. Druga klasa stajala je 6 helera po
kilometru, treca 4 helera, a cetvrta 2 helera. U vagonima IV klase nije bilo ni
klupa ni kozeta, ali se drustvo moglo ugodno zabavljati sjedeci na podu.
Jedan od vecih
udesa na pruzi plize Bosanskom Brodu dogidilo se u proljece 1913 kada je uslijed
odrona zemlje izmedu stanica Kamen i Ljupljanica, pala u provaliju lokomotiva sa
nasim sugradaninom Ivanom Zidarevicem koji na je mjestu poginuo.
