U
stara vremena zvala se nasa rijeka SAVUS, prema grckom nazivu SAOUIOS(POTAMOS),
a mi danas jednostavno kazemo SAVA, ne misleci da je ta danas mutna i prljava
rijeka nekoc smatrana bozanstvenom kojem su podizani zrtvenici i prinosene zrtve.
Bistra i bogata vodom ona je bila vrijedna postovanja.
Nakon sto je Panonsko more prije nemnogo miliona godina presahlo, zacelo se
korito ove nase rijeke koja je zahvatala svu vodu iz planina Slovenije, Hrvatske
i Bosne. Ona je cesto mjenjala svoj tog; nekad bi nagrizala svoju desnu, pa onda
opet ljevu obalu. U neko doba dopirala je i do Vinkovaca, plavila je Jelas polje,
a da i ne govorimo o Ivanjskom polju. Jos je lako uocljivo ono korito kojim je
tekla kroz danasnju Rafineriju nafte na Blato, Virove i Ljubigoscu do pod
Vucijak. Kamen u Klakaru bio joj je vjecna smetnja. O njega se je cesala, ali ga
nije mogla savladati.
Jos u rimsko doba, Sava je stvarala oko svog korita ogromne mocvare, prva
neprogledna mora. Za stare grke tu je bila sjeverna granica EUROPE.
Sava je kroz mnogo milenija tekla tiho i dostojanstveno, primjerno bozastvu.
Bila je bogata vodom i zivim svijetom koji je njenu vodu koristio za svoj
opstanak. Korito joj je prije stotinak hiljada godina bilo oko 50 metara nize od
danasnjeg, pa se od tada stalno zatrpava, nanosima sljunka i pjeska iz svog
gornjeg toka. Naselje iz broncanog doba, stara jedva 3000 godina na Pekarusi u
Sijekovcu i Lanistu u Klakaru, nalazila su se izvan domasaja poplave, a danas su
nekoliko metara niza od visokog vodostaja.
Sve do Karlovackog mira 1699. godine Sava je bila zajednicka rijeka stanovnicima
sa obje obale. Poslje te godine pilike su se promijenile; ona je postala kruta
granica izmedu dvaju svjetova uoblicenih kao Habsbursko i Osmansko carstvo.
Granica je postala simbol podozrenja jedne vlasti prema drugoj. Iznimka su bila
dva Broda, Slavonski i Bosanski, ciji se stanovnici nisu nikad dali nagovorit na
mrznju.
Dva Broda bila su neka vrsta "prozora u svijet" za obje strane. Bosanski Brod je
zahvaljujuci trgovcima u Slavonskom Brodu dobio 1860. godine prvu petrolejsku
lampu u cijeloj Bosni i Hercegovini.Kao da su slutili da ce tridesetak godina
kasnije upravo kod nih podici rafinerija nafte.
Dobre veze Brodana sa obje obale Save, nekoc bozanske rijeke, nikad se do dana
danasnjeg nisu pomutile. Zamutila se, medutim samo rijeka.
Nekoz bozanska rijeka kojoj su Grci i Rimljani prinosili zrtve, pa i mi se jos
prije nekoliko decenija divili o njenoj ljepoti, danas se samo zove voda, a mi
potomstvu mozemo samo teoretski govoriti kako je ta voda prije izgledala i sta
je za nas znacila
