Cesta od Broda do Dervente vazila je u XIX stoljecu kao
jedan od glavnih putnih pravaca u Bosni i Hercegovini. To je bio razlog da je u
oba ova grada postajalo nekoliko hanova, a bilo ih je i na cesti izmedu Novog
Sela i Luzana. U Derventi je bilo nekoliko hanova, tako Han pored Gradske
Dzamije koji je radio do 1900 godine, kada je porusen da bi se na njegovom
mjestu podigla stambena zgrada. Nije bilo duga vijeka ni Hadzihasanovica han
cije su vlasnice oko istog doba porusile trosnu zgradu, pa sagradile modernu
jednokatnicu u kojoj se nalzila muslimanska citaonica, tzv. kiraethana. Kostica
han sagraden je prije 1878. godine, a poznat je po tome sto je u njemu prenocio
Petar Mrkonjic, kasniji kralj Petar I Karadordevic. Ovaj han porusen je 1949.
godine. Poslje okupacije Bosne 1878. godine u Derventi je bilo sagradeno jos
sest hanova. Dva hana sagradio je na lijevoj obali Ukrine Hadzi Dervisaga
Karabegovic, na prostoru na kojem se i danas odrzavaju poznati derventski
vaseri. Jedan od njih porusen je za vrijeme proslog rata. Petrica han sagraden
je nesto poslje 1900. godine, pa je kasnije pregraden kao stambena zgrada. Han
Uzeirbega Huseincehajica prestao je raditi oko 1910. godine, pa je onda
pretvoren u stambeni objekat. Mulabegovica han prestao je radom poslje prvog
svjetskog rata, a isto tako i Babica han na ulazu u Derventu dolazeci iz Broda.
U Luzanima su bila dva hana, a jos jedan se nalazio izmedu
Luzana i Novog Sela. Ovaj je bio osobito poznat buduci da je u njemu 1870.
godine bio uhacen cuveni hajduk Ago, koji je vrsio brojne pljacke po derventskoj
okolici, a bio je rodom iz Bosanskog Broda. Uhacen je tu slucajno na spavanju.
U Bosanskom Brodu zabiljezena su tri hana, sva tri iz turskog
vremena. Mustafagin han je radio jos neko vrijeme poslje austrougarske okupacije,
ali nije mogao konkurirati novim hotelima. Bolje srece je bio Hadziagica han,
sagraden negdje poslje 1872. godine. Han je porusen u toku drugog svjetskog
rata, nakon sto je nekoliko decenija sluzio kao stambeni objekat.
Jedini han koji je docekao drugi svjetski rat bio je Serifov
han pored Gradske dzamije. Serif je osim toga drzao i vrlo cistu kafanu, a
cijena jednog nocenja je iznosila je oko 1930. godine svega 2 dinara. Gosti su
lezali na drvenom podiumu i prostrtim hasurama, izmijesano muski i zenske. U
njmemu su, naime, odsjelale i siromasne kafanske pjevacice.
