Mali kastel Kobas na desnoj obali Save pod Motajicom
pada prvi put ( privremeno) u turske ruke 1530. godine, a definitivno 1535,
dakle zajedno sa oba Broda. Do tada je, kako se zna, bio u posjedi Berislavica.
Kobas je po definitivnom zauzecu pripojen pod pozeski sandzak.
Tada je Kobas osnovan kadiluk koje se prvi put spominje u
pisanom dokumentu 1554. godine, kada se i kasaba Banja Luka nalazi u njegovom
sastavu. No, prilike su se vremenom promijenile; Banja Luka je postala sjediste
sandzakbega bosanskog sandzaka, a 1580. godine sjedista beglerbega bosanskog
pasaluka. Buduci da se 1587. Kobas vise ne spominje kao kadiluk, vjerojatno je
da je to sjediste preneseno u Banja Luku koja se 1592. godine vec izrocito
navodi kadiluk. To prenosenje bilo je izvrseno svakako pocetkom druge polovice
XVI stoljeca, a tim sto se kadija u Banja Luci jos 1587. godine naziva
kobaskim-ali tek titularno, jer se fakticna upravna vlaast nalazi u novom
sjedistu.
Kobaskom kadiluku, sada samo titularnom, pripadao je sav
teritorij u porjecju Vrbasa, od Jajca na sjever do Save, na istok do Bose,
zajedno sa gradom Doborom, a na zapad do rijeke Sane.
U XVIII stoljecu bila he vec zaboravljena stara slava Kobasa,
pa je njegova nahija tek jedno od vise njih u banjaluckom kadiluku.
Reforma Omer-pase Latasa (1850-1852) dva stara pasaluka,
bosanski i hercegovacki, potpuno su preuredeni. Ukinuti su termini sandzak (odnosno
liva) i kadiluk kao administrativne jedinice, a uvedeni su kajmakamluci (srezivo)
i mudirluci (ispostavke) koji su se teritorijalno sasvim razlikovali od starih
administrativnih granica, sandzaka i kadiluka. Bosanski aejalet podijeljen je
tada na sest kajmakamluka, a jedan od njih bio je banjalucki kajmakamluk koji se
dijelio na sest mudirluka; Banja Luka s Pranjavorom i Kobas, Derventa sa
Bosanskim Brodom, Tesanj sa Zepcem i Dobojom te - konacno Bosanska Gradiska.
Kobasu, gradicu na krajnjoj granici Turska carevina, ostala
je u zalog jos samo stara slava, a kastelu se izgubio svaki trag.
