Jedan od prvih zadataka
austrougarske uprave u Bosni bila je izgradnja mosta preko Save i zeljeznicke
pruge prema Sarejevu. Most je sagraden preko Ade i pocivao je na 6 stupova od
tesana kamena. Bio je izveden od kovanog zeljeza vezanog zakovicima. Gradilo ga
je nekoliko tvornica iz raznih mjesta u Monarhiji,a svaka od tih firmi stavljala
je na svoj dio plocice s nadpisom koje je sadrzavao ime izvodaca, mjesto i
godinu gradnje.radovi na gradnji mosta otpoceli su 26. juna 1879. godine a o
zavrsio se 13. septembra 1884. Troskovi izgradnje iznoslili su 4 milliona
forinti. Duzina mosta iznosila je 485,45 metara, sirina 7,40m, a visina 8,60.
U prvo vrijeme placana je mostarina: 1 krajcar po covjerku, 2 krajcara za
zivince. Za kola su se placala 4 krajcara. U doba Kraljevine Srba, Hrvata, i
Slovenaca naplacivano je 10 para po osobi, sto je bila dosta visoka cijena. Pod
konac dvadesetih godina most je zakupio bosanskobrodski trgovac neveliko Milan
Zirovic, rodom iz Gracanice. On je povisio mostarinu na 25 para po covjeku, sto
je izazvalo protste, pa i politicke probleme za Radikalnu stranku ciji je bio
clan. tako je ratnih tridesetak godina mostarina ukinuta. Most je imao veliki
tehnicki nedostatak: bio je preuzak pa se za vrijeme prelaska zeljeznickih
kompozicija morao isprazniti od ljudi i vozila.Zatvaranje prometa najavljivano
je "signalima" tj, automatskim udaranjem cekica o celicno zvono. Na srecu promet
kolima, izuzev subote , bio je dosta skroman, pa se pred rampom na prilazu nisu
stvarale prevelike guzve. Most je bio toliko uzak da se sa autobusom sa sto ga
je za svoje sluzbenike napravila Rafinerija nafte (1940) morao demontirati par
straznjih duplih tockova. Autobus iako skromnih razmjera, nije, naime mogao
proci preko mosta.
