Danas, 4
februara 2005 godine sahranjen je Jakub Plehandzic u Nässjö, u Svedskoj.
Mnogo tuge u nama je bilo i ostace zauvijek osjecaj praznine u nasim srcima.
Jakubova familija, prijatelji, radne kolege i poznanici su se sakupili da odaju
pocast Jakubu. Ljudi s raznih strana svijeta, ljudi razlicitog porijekla i
jezika su
se sakupili da odaju zadnju pocast jednom velikom covjeku. Posljednje rijeci
upucene Jakubu govorio je njegov surjak Kjell i Irfan Omerbasic.
Ovdje slijedi govor Irfana:
Tuzni skupu!
Sve nas je tesko, kao udar groma pogodila strasna vijest, da je dana 26 januara
ove
godine prerana smrt otrgla naseg Jakuba Plehandzica u njegovoj 47-oj godini
zivota.
Prvo sok a zatim bol, tuga i nevjerica uselile su se u srca Jakubovih najblizih,
sina Senada, kcerke Ksenije, zeta Mirze i supruge Suzane, majke Fatime i oca
Ibre,
sestara Mirsade, Senke i Zejne i njihovih obitelji, Suzaninih roditelja Stjepana
i
Fatime te brata Damira kao i ostale mnogobrojne rodbine, prijatelja, komsija i
poznanika, radnih kolega i mnogobrojnih postolovaca veslackog sporta BiH i bivse
Jugoslavije.
Jer Jakub Plehandzic ili nas Jaki kako smo ga od milja zvali je bio covjek
rijetko
vidjene ljudskosti, topline i ljubavi koje je jako neobicno dijelio svima oko
sebe.
Jakub je rodjen 27 juna 1958 u Bosanskom Brodu gdje zavrsava osnovnu i srednju
skolu te stice znanje kvalifikovanog automehanicara.
Uporedo sa skolovanjem, vrlo rano postaje strasan ribolovac i veliki dio
slobodnog
vremena provodi na rijeci Savi sa svojim daidzom Sadijom Zenacic i rodjacima
Nedinom i Vedadom. Ljubav prema rijeci Savi odvodi naseg Jakija u Kajakaski klub
Premium u Bosanskom Brodu gdje ce zajedno sa sestrom Mirsadom ostaviti
neizbrisiv trag u veslackom sportu BiH kao i bivse Jugoslavije pa i Evrope.
Godine marljivog i upornog rada krunisane su izvanrednim sportskim rezultatima.
Nas JAki je bio visestruki prvak BiH u veslackim disciplinama K-1, K-2 i K-4,
pet puta prvak Jugoslavije i 6 puta jugoslovenski reprezantivac. Ucesnik
je i osvajac mnogobrojnih medalj a na balkanskim i Evropskim prvenstvima u
Madjarskoj, Rumuniji, Italiji, Njemackoj, Bugarskoj i td. Nakon uspjesnog
nastupa na Mediteranskim igrama u Splitu postaje i kandidat za olimpijsku
reprezentaciju Jugoslavije.
Uporedo sa sportskim uspjesima nizu se i drustvena priznanja: Sportista godine
Bosanskog Broda, Sportista regije Doboja i kao kruna svega toga 2 puta je
proglasen sportistom godine BiH.
Uz sve ovo Jakub zavrsava i svoje skolovanje a vec 1978- godine po odsluzenju
vojnog roka dobija zaposlenje u tadasnjem Nafta Transu u Bosanskom Brodu.
Radne obaveze udaljavaju Jakuba od sporta ali mu daju vise vremena za druge
zivotne radosti, vezu sa Suzanom Zolaj, djevojkom iz bliznjeg komsiluka
krunise brakom 1982-e godine. A njihovu radost i srecu upotpunjuje rodjene
kcerke Ksenije a poslije i sina Senada. Tada pocinje novo razdoblje naseg Jakija.
Dogadjaji se redaju kao na filmskoj traci. Jakub neumorno radi i zajedno sa
svojom
Suzanom zavrsava porodicnu kucu. I taman kad se trebalo odmarati, odahnuti i
planirati kako i sta dalje u Bosni i Hercegovini izbija rat.
Ni teska iskusenja rata nisu uspjeli poljuljati Jakubovo povjerenje u ljudsku
dobrotu, plemenitost i ljudsko postenje. I u najtezim trenucima pored obaveza na
linijama odbrane nalazi vremena da pomogne svojim najblizima, komsijama,
prijateljima i znancima. Nakon gotovo 8 mjeseci teskog i prljavog rata trebalo
je
ostaviti sve sto se godinama stvaralo i sa par putnih torbi krenuti u
izbjeglicku
neizvjesnost. Slucaj je htjeo da se zajedno sa porodicom skrasi ovdje u Svedskoj.
Jakub se relativno brzo oporavlja ratnih trauma i sa urodjenom istrajnoscu i
marljivoscu pokusava se adaptirati u novu sredinu. Rezultati ni ovog puta
ne
izostaju. Jakub je ponovo i ovdje u Svedskoj cijenjen majstor, radni kolega i
sugradjanin.
Zivotne radosti ponovo se vracaju u kucu Plehandzica i Jaki pocinje da kuje nove
planove za buducnost. Nadje se vremena i za ribarenje i sa bliskim rodjakom
Senadom Piskicem na predivnim jezerima Svedske, rostilj i casicu sa prijateljim,
godisnji odmor sa porodicom. I onda kad covjrk osjeti da je sve nekako "potaman"
i da ide kako treba nova nesreca pogadja Jakuba i njegove najblize.
Opasna bolest ugrozava ozbiljno njegovo zdravlje. Vise od dvije Jakub se bori sa
teskom bolescu, radjaju se krize, poboljsanja, nove nade, obecanja.
I kad smo se svi nadali da ce i ovog puta nas Jaki pobijediti kao mnogo puta do
sada, srce velikog sportiste, cofjeka i borca je stalo.
Neravnopravna i dugotrajna borba sa opalom bolescu iscrpljuje do te mjere da se
vise jadnostavno nije moglo.
Dragi nas Jaki!
Iza tebe ostaje ogromna praznina u srcima svih nas a posebno tvoje porodice za
koju
si brinuo do posljednjeg svog daha iako si mozda znao da je kraj tako blizu.
Nasa je
duznost i obaveza da tvoju dobrotu uzvratimo uspomenom i sjecanjem na tvoju
ljudskost, plemenitost i postojanje.
Bio si i ostat ces upamcen kao brizan sin, roditelj i suprug, primjeran brat,
surijak i zet, drag rodjak i komsija, onda prijatelj a iznad svega covjek u
pravom
smislu rijeci.
Neka ti je slava i vjecna hvala dragi nas Jaki!
Napisali Irfo i Huso Omerbasic
Poslao Senad Piskic
Upisite rado par rijeci u
sjecanje na Jakuba na sljedecoj stranici
