Nas List
"Ibro, gotovo je sa tobom ali sta ce biti sa djecakom koji se
pripio uz tebe. Nesmijes posustati."
Tog majskog popodneva, prije 4 godine tmurni oblaci su se
nadvili nad Brod, nad Savu. Krenuti camcem na slavonsku obalu je bilo
rizicno-ali "musterija"je cekala. Sa svakim zaveslajem obalci su postajali
tamniji blizi. Smracilo se. Poceo je i da duva i vjetar, jaki. Druga obala se
zamaglila "izgubila "od guste kise. Ipak, sve se dobro zavrsilo.
Tako smo zapoceli pricu sa covjekom rodenim prije 76.godina,
jos uvjek vedrim i neodvojivim od camca. IBRAHIM LISAK je bosanskobrodski
camdzija. Vec 44 godine svakodnevno na desetine puta, prevesla Savu, preveze
desetine putnika. Camac i Sava su njegova ljubav. I kada njome plove sante leda.
A posao nije lagan.
-Prevozio sam i tokom cijelog rata. Sjecam se, bilo je to
1941.godine. Sa jednog balkona kuce u Slavonskom Brodu pucali su na mene neki
vojnici. Valjda sale radi, prica nam Ibro. "Iste godine, jedne noci probudila me
pucnjava. Trajalo je cjelu noc. Nisam mogao oko sklopiti a u zoru sam preveslao
na drugu obalu. Ispred sadasnje Kapetanije zatekoh domobranskog vojnika;
-"Zasto bolan, cijelu noc pucas. Cijelom komsiluku nisi dao
da spava" upitah ga smjelo. -"Vidis li onu lampu na banderi kod cardaka. Gadam
je skoro stotinu puta a nikako da je pogodim."
Toga dana sam zasnao da je ojnik pogodio jednu staricu.
Ibro camdzija ima izvanredno pamcenje. Prisjeca se 1937.
godine i "gajret zabave"kada je dan i noc besplatno, prevozio gospode i gospodu
sa jedne na drugu stranu.
Sava mu je ljubav, a psi kako rece "hobi". Nezaboravan je
njegov Dziro, pas koji je u sapu primao metalni novac i stavljao ga u limenku.
Pramac camac bilo je njegovo najdraze mjesto.
Godine su ostavile trag na Ibrinom licu. Ali, zdravlje i
snaga ga ne napustaju. Vozice i dalje. Dok ima interesenata, dok moze. Spontanim
razgovorom dovezli smo se vec do polovine Save.
"Vidite"rece nam-"u nasoj ulici, Savskoj obali, svjetlo gori
danju. Nocu je zato mrak."
U susret nam je dolazio brodic. Oglasi se sirena. Bio je to
pozdrav Ibri. Ni jedan brod ne prode a da se sirena ne oglasi.U znak pozdrava.
Mi se priduzismo stiskom ruku.
Muhamed Salcinovic
