Tresla se gora, rodio se miš. Ovako bi se riječima
najslikovitije mogla definisati sva obećanja koja su prošle, ali i ove godine
dali predstavnici Vlade Republike Srpske i Rafinerije nafte Brod. Od najavljenog
oporavka i kakvog-takvog pokretanja proizvodnje u Rafineriji Bosanski Brod bar
zasad nema ništa. Niti se vidi rješenje. Rafinerija je u posljednjih desetak
mjeseci čak zabilježila nove gubitke koji se mjere desetinama miliona dolara. I
to zbog, kako se navodi, velikih troškova proizvodnje. Niko od odgovornih i ne
spominje da je ugovor između «Vitola» i Rafinerije više nego štetan, te da su
navodni troškovi proizvodnje, u stvari frizirani da bi se uzeo koji miliončić
dolara ili..., valuta uostalom nije ni važna.
«Jednostavno više se ne može raditi pod ovim uslovima. Rafinerija je
projektovana na veću vlastitu potrošnju nego što je to dogovoreno sa 'Vitolom'.
Prema posljednjem računu ispada da smo im za posljednju tranšu od 85.000 tona
dužni milione maraka. Preradili smo za njih tu količinu nafte i ne samo da nismo
na toj preradi ništa zaradili nego smo 'Vitolu' i dužni», kaže za «NR»
predsjednik Sindikata Rafinerije nafte Bos. Brod Slavko Vidić.
Milionsko isparavanje: Nakon što su krajem prošle
godine predstavnici Vlade RS, odnosno Brodske rafinerije, potpisali ugovor sa
kompanijom «Vitol» o uslužnoj preradi nafte, činilo se da Rafineriju čekaju
bolji dani. Svi su mislili da su afere sa nigerijskim «Petrocamakom», «Croduxom»,
«Galaxijem», «Petrobartom»... samo prošlost. Ali, s vremenom ispostavilo se da
ni ugovor sa «Vitolom» nije zlatan.
Sve je kulminiralo sredinom avgusta kada «Vitol» nije isporučio Rafineriji
najavljenih 80.000 tona sirove nafte. Kako je saopšteno iz «Vitola», osnovni
razlog neisporučivanja nafte leži u prevelikim troškovima proizvodnje. Naime,
ugovorom sa «Vitolom» predviđena stopa sopstvenih troškova Rafinerije nije
trebalo da prelazi 10,6 odsto. Ona se, međutim, u junu i julu ove godine popela
na 19 odsto, što je dovelo do gubitka od dva miliona dolara. Tako se ukupan dug
Rafinerije prema «Vitolu», od početka realizacije ugovora, popeo na 6,5 miliona
dolara, te ako se ovakvim tempom nastavi i do kraja godine, do isteka ugovora,
mogao bi se popeti na desetak miliona dolara.
Ostaju otvorena pitanja - zašto su nadležni u ugovoru sa «Vitolom» precizirali
stopu od 10,6 odsto kada su znali da potrošnja Rafinerije iznosi oko 12 odsto,
da li je neko svjesno išao da napravi gubitak i zaduži Rafineriju i zašto je «Vitolu»
davana hipoteka nad postrojenjem hidrokrekinga...
Odgovarajući na ova pitanja, prvi sindikalista Brodske rafinerije Slavko Vidić
istakao je da mu nije poznato šta se iza svega krije ali da je, kada su u
pitanju poslovi u Rafineriji i oko nje, onda sve moguće: «Više ne vjerujem ni
predsjedniku države, ni premijeru, jer su nas oni toliko puta slagali».
Izvor «NR» blizak naftnim lobijima uvjeren je da je prikazivanje enormnih
troškova Rafinerije frizirano, te da je određena količina naftnih derivata
jednostavno «isparila» iz ovog preduzeća: «Rafinerija je posljednjih nekoliko
mjeseci imala gotovo devet odsto veću ličnu potrošnju. Ubijeđen sam da su
troškovi naduvani i da su naftni derivati završavali na crnom tržištu. Jer,
jednostavno tako se i ranije radilo. Pitanje je samo u čijim je sve džepovima
završilo nekoliko miliona dolara.»
Lažno predstavljanje i esktraprofit: Isti izvor trenutno povlačenje «Vitola»
iz posla sa Rafinerijom i obustavljanje daljnjih isporuka sirove nafte,
objašnjava činjenicom da ta kompanija na raspolaganju ima ograničena finansijska
sredstva: «'Vitol' ima ograničenu kreditnu liniju prema Rafineriji. Oni, naime,
svaka dva mjeseca idu sa isporukom robe jer čekaju da naplate već isporučenu
sirovu naftu. Posljednjih mjeseci dugovi su se, međutim, nagomilali, i oni neće
ići sa novom isporukom dok ne naplate svoja višemilionska potraživanja.Vjerujem
da će 'Vitol' koji je, u stvari, trgovačka kompanija, na kraju izaći iz posla,
jer njih interesuje samo ekstraprofit.»
Objašnjavajući kako je «Vitol» u poslu sa Rafinerijom dolazio do ekstraprofita,
izvor «NR» ističe da su vlasti Srpske jednostavno omogućile «Vitolu» da ne plaća
poreze i carinu.
Ugovor u uslužnoj preradi sirove nafte sklopljen je naime sa «Vitol Geneva», a
ne kako se to u javnosti namjerno plasira sa «Vitol Bosnia». Stoga, pošto
Rafinerija ima ugovor sa «Vitol Genevom» i za nju obavljala uslužnu preradu,
brodsko preduzeće nije bilo obavezno plaćati porez na usluge. Međutim, sve
fakture - uvoz sirove nafte, te plasman naftnih derivata – išao je preko «Vitol
Bosnia» (preduzeće registrovano u BiH po potpisivanju ugovora sa Rafinerijom).
Prema tome sve ovo vrijeme, Rafinerija je faktički radila za «Vitol Bosnia», a
ne za «Vitol Geneva»?! Zbog ovakvog «Vitolovog» izigravanja ugovora, Rafinerija
je došla u poziciju da mora, kao davalac usluga, platiti 10 odsto poreza na
usluge.
Nažalost, ovdje nije kraj mahinacijama.
Prema potpisanom ugovoru, Rafinerija je prerađenu naftu trebalo da isporučuje «Vitol
Geneva». Oni su potom trebali prilikom svakog plasmana robe na bh. tržište
plaćati 10 odsto carina. Ali, ne lezi vraže, ni ovoga puta nije bilo tako. Opet
je sve odrađeno preko «Vitol Bosnia».
«Oni su jednostavno na vješt način izbjegli plaćanje carina i poreza preko 'Vitol
Bosnia'. Pretpostavljam da su oni na taj način ostvarili ekstraprofit od 30
miliona dolara. To se sve, naravno, nije moglo raditi bez znanja i prećutnog
odobrenja predstavnika vlasti i Rafinerije», kaže izvor «NR».
Slijepa ulica: Šta o svemu misli «prozvana» strana «NR» nije uspio da
sazna. Iz Rafinerije nafte Brod saopšteno nam je da se direktor Savo Danilović
nalazi na službenom putu i da nije poznato kada bi mogao da se vrati.
Ni Miljenko Bilić, predstavnik «Vitol Bosnia», nije bio raspoložen za priču:
«Ne mogu vam ništa reći. Nisam ovlašten da dajem izjave.»
Nešto raspoloženiji za razgovor bio je Mirko Grahovac, stručni savjetnik u
Ministarstvu privrede, energetike i razvoja RS.
Kako je rekao uskoro će biti organizovan sastanak sa predstavnicima «Vitola», da
bi se vidjelo može li se prevazići novonastala situacija i korigovati ugovor o
uslužnoj preradi sirove nafte.
Međutim, Grahovac je dodao i da Vlada RS sve ozbiljnije razmišlja o pronalaženju
strateškog partnera za Rafineriju, i to po principu kako je to urađeno u slučaju
rudnika «Ljubija».
«Strateški partner trebalo bi da se obaveže da će ući u dokapitalizaciju i
saniranje Rafinerije. Tender bi trebalo raspisati do kraja septembra ili
početkom oktobra. A to znači da bi se do kraja godine obezbijediti svi tehnički
preduslovi da Rafinerija normalno radi», kaže Grahovac.
S druge strane, zaposlene u Rafineriji više ne interesuju prazne riječi.
Dvanaest neisplaćenih plata, dvije godine se ne uplaćuje penziono i socijalno
osiguranje...
«Neka raskinu ugovor sa 'Vitolom', neka Rafineriju prodaju..., nije bitno. Neka
jednostavno ovim ljudima kažu šta ih čeka. Ako se raskine ugovor sa 'Vitolom'
neka se nađe novi strateški partner da se ne čeka zimski period. Jer, ako
dočekamo zimu kao prošle godine, pa nas opet neko bude ucjenjivao, od Rafinerije
neće biti ništa. Žalosno je što se niko od rukovodstva ne želi oglasiti i reći
radnicima kakva je daljnja sudbina preduzeća i radnika», kaže prvi sindikalista
Rafinerije.
Sapunici oko Rafineriji, nažalost, ne vidi se kraj. Krađe, sumnjivi i štetni
ugovori dio su miljea Rafinerije. Još tragičnije je što niko dosad zbog
učinjenih malverzacija, zloupotreba i krađa nije obukao prugastu košulju. Jer,
dokaza o krađi i mahinacijama je na sve strane.
Odgovarajući na pitanje zašto niko od rukovodstva Rafinerije nije dosad
odgovarao zbog katastrofalnog stanja u kom se to preduzeće nalazi, te
nagomilanih dugova koji se, prema zvaničnim informacijama, kreću oko 213 miliona
maraka, Mirko Grahovac stručni savjetnik u Ministarstvu privrede kaže: «Dugovi
su veliki i oni su rezultat gubitaka. I u drugim preduzećima dešavale su se
slične situacije. Malo se gdje konkretno odgovaralo, u smislu sudskog
procesuiranja. Bilo je odgovornosti tako što su smjenjivani direktori, ali se
dalje od toga u principu nije išlo?!»
Nema šta kratko i «jasno».
U sljedećem broju: kako se krčmila imovina Rafinerije, kako je imovina
Rafinerije došla u ruke Tomislava Šakića, kako je bivši gen. direktor gazdovao
brodskim preduzećem, šta se krije iza izbora strateškog partnera, ko sve stoji
iza nedavno registrovane naftne kompanije u Beču i kakve su im namjere...
Sadržaj ugovora povjerljiv
Magazin «NR» zatražio je 17. avgusta od Biroa Vlade RS za
odnose sa javnošću da mu se, s obzirom na Zakon o slobodi pristupa informacijama,
omogući uvid u ugovor koji je Vlada RS, odnosno Rafinerija Brod potpisala sa
kompanijom «Vitol». U zakonski predviđenom roku stigao nam je odgovor da ugovor
ne možemo dobiti na uvid uz obrazloženje da su se ugovorene strane obavezale da
sadržaj ugovora ostane povjerljiv.
«Za davanje na uvid teksta ugovora potrebna je saglasnost obje strane», navodi
se u saopštenju Biroa.
Otkud tolika tajnovitost? Sjeća li se još ko «Petrocamaka»?
http://www.novireporter.com/
